I ove je godine Ured za pastoral mladih, odnosno njegov Odjel za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije, u suradnji sa samoborskim ogrankom Hrvatske katoličke malonogometne lige, organizirao zahvalno euharistijsko slavlje za sportaše grada Samobora, održano u ponedjeljak, 21. studenog u župnoj crkvi Svete Anastazije. Uz svećenike samoborskog kraja i one koji djeluju u okviru pastorala za sportaše, svetu misu je predvodi izbornik Hrvatske nogometne svećeničke reprezentacije, prečasni Krešimir Žinić, nekadašnji samoborski župni vikar. Jedan od sudionika misnog slavlja bio je i rudarski župnik, velečasni Darko Banfić, inače kapetan te iste reprezentacije.
Na misi su se okupili predstavnici nogometnih asocijacija s državne, područne i lokalne razine, predstavnici Hrvatskog olimpijskog odbora, Grada Samobora i Samoborskog športskog saveza te svi sportaši Samobora iz raznih klubova koji su mogli nazočiti bogoslužju, od najmlađih uzrasta do veterana.
Predvoditelj euharistije i propovjednik Krešimir Žinić istaknuo je da je ovo poseban dan zahvale Bogu za sve darove i milosti koje je dao našim sportašima, a koje oni svakodnevno pokazuju baveći se sportom. Zato je zahvalio svima onima koji svojim angažmanom pomažu da bi se mladi mogli baviti sportom.
Poruka propovijedi prečasnog Krešimira Žinića bila je temeljena na istinitom događaju s Ljetnih olimpijskih igara u Barceloni 19912. godine kada je glavni favorit za zlatnu medalju u utrci na 400 metara Derek Redmond pao na polovici utrke, ali je usprkos teškoj ozljedi nastavio prema cilju pred kojim je ipak pokleknuo. No, ciljnom je ravninom prošao uz očevu pomoć koji mu je priskočio s tribina, unatoč otporu liječničke i redarske službe.
Tragom toga prečasni Žinić je zaključio da nije uvijek važno biti prvi, već hrabar i odvažan, ustrajan i postojan u teškim trenucima bavljenja sportom, ali i u svakodnevnom životu. Važno je – rekao je – uzdići se nakon svakog pada i vratiti na put koji nas vodi prema našem milosrdnom Nebeskom Ocu, s čijom potporom lakše koračamo ovozemaljskim svijetom. U tome su bitna 3 koraka – zaključio je Krešimir Žinić. To su osobna duhovnost, odnosno osobna molitva, zatim bogoštovlje, odnosno sakramentalni život i kao treći korak sebeoptuživanje, tj, ispitivanje svoje savjesti ne bismo li došli do prave slike samoga sebe i sebe bolje upoznali da bismo svoje propuste mogli ispravljati.