Običaji vezani uz blagoslov obitelji u samoborskom kraju

Ovih dana u župama samoborskog kraja traju blagoslovi kuća i obitelji, godišnji susret svećenika i malih kućnih Crkvi. U manjim župama blagoslov se i dalje obavlja na gotovo neizmijenjen način kao i u onim godinama nakon Koncila. Tako u župi Duha Svetog u Noršić Selu blagoslov obitelji obavlja samo župnik Darko Banfić uz asistenciju odraslih muškaraca, zvonara i pojedinih mještana sela kroz koja prolazi. U svaku kuću ulazi se s pjesmom, a tako se i izlazi iz nje. Pjevaju se stihovi naše božićne himne “Narodil nam se Kralj Nebeski!”. Župnik Darko u selima je od jutra do večeri, svaki dan. Iako ga je gripa pokušala smjestiti u krevet, odupro se bolesti i blagoslov teče prema planu Završio je posjet svojim župljanima župe Noršić Selo, koji stanuju u 14 sela i zaselka u utorak, 3. siječnja, obilazeći zaselak Cerinu. Zadnja kuća bila je u Donjoj Cerini gdje je župnik, kao i nekoliko proteklih godina, nakon blagoslova sjeo za stol zajednice Ekosspiritus koja ga radosno dočekuje preko svojih predstavnika. Posebno se radovao obiteljima koje su blagoslovljene djecom. Na poseban način susreo se župnik i s prvopričesnicima i krizmanicima i potaknuo ih na zauzeto življenje vjere u euharistiji i sakramentima. Veliku pažnju posvetio je bolesnima i nemoćnima, starcima i staricama, pružajući im riječi blagoslova i utjehe.

Župnik Darko Banfić obilazi i svoje župljane u župi Rude. No, gotovo sva sela su smještena na bregovima Samoborskog gorja, a snijeg i led samo su još veći izazov ovom pothvatu. Župljani rado primaju župnika u svoj dom. Raduju se blagoslovu. Toga dana, kad dolazi svećenik, kuća se čisti do najsitnijih detalja, a stol priprema za svečani trenutak susreta svećenika koji nosi Krista u domove ukućana. Iako mnogi mediji omalovažavaju blagoslov obitelji o božićnom vremenu, samoborski puk još prima svoje svećenike radosno i s velikim poštovanjem.

Župnici nastoje u vremenu do Sveta Tri Kralja obići sve svoje župljane. Tako je od starine. No, tada su pastoralne prilike bile drugačije. Nekoliko generacija ljudi živjelo je u jednoj kući, a župe su bile manje i malobrojnije. Neki župnici produže blagoslov i nakon blagdana Sveta Tri Kralja, još koji dan, jer žele sa župljanima duže biti i razgovarati.

U većim župama župnicima su u pomoć stigli pomoćnici: bogoslovi, đakoni te svećenici koji djeluju u manjim župama. U nekim župama popratni običaji poput pjevanja, pratnje odraslih muškaraca i slično su dokinuti. Vjerujemo da će i oko toga Sinoda Crkve Zagrebačke raspravljati i odrediti pobliže kako će izgledati godišnji susret svećenika s obiteljima te tako dati smjernice za blagoslov kuća.

Nedavno je u župi Samobor, gotovo pred sam blagoslov obitelji, umro Vid Mučnjak, mještanin sela Kladje, dugogodišnji župni vijećnik, jedan od najbližih suradnika nekadašnjeg župnika Ivana Horvata. Upravo je Vid bio jedan od muškaraca koji je bio u pratnji župniku za vrijeme blagoslova obitelji u božićno vrijeme i time se pribrojio “samoborskim kraljevima”.Vid je poznavao svaku kuću našeg grada, svaku obitelj i dobro je znao u onim, ne tako lijepim vremenima za vjernike, u koju kuću se ulazi, a u koju ne. Učio je i druge pratitelje “zanat kraljeva”, koji su obiteljima dolazili s pjesmom, molitvom, radosno i u vjerničkom duhu. Župnik bi tim suradnicima davao nagradu koja je bila godišnja nagrada za njihovo služenje u svim poslovima koji su bili potrebni u tako prostranoj župi. Koliko je Vid samo napravio građevinskih radova u župi? Koliko je skupio povrća za Nadbiskupijsko sjemenište u selima? Koliko je Vid bio na usluzi svom župniku, za sve što bi trebalo učiniti?

Vid je bio župljanin “stare garde”. Bez pjesme nije se ni ulazilo, niti izlazilo iz kuće. Znao je napomenuti župniku ili nekom drugom svećeniku gdje ne treba uzeti novac jer je obitelj bila siromašnija ili brojnija djecom. Vid je živio za godišnji blagoslov obitelji. I naučio mlađe pratitelje mnogočemu. Tada kada je Vid bio pratnja župniku, krajem prošlog stoljeća, bile su još obitelji na okupu. Svećenika je dočekivala puna kuća ljudi. Danas u mnogim kućama čekaju svećenika starci. Drugi ukućani rade. Ostavljaju ključeve svojih kuća susjedima jer u vrijeme dolaska svećenika moraju biti na poslu.

No, jedno je ostalo isto kao i u vremenima koja su iza nas. Blagoslov se daje u ime Onoga koji je rođen u Betlehemu, pri volu, osleku, ni od vas daleko. Zbog blagoslova koji poštuju, vjernici samoborskih župa ostali su vjerni ovom prelijepom običaju.

Radovan Librić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *